Prevalencija i genetika
Mikrodelecija 22q11.2 drugi je najčešći uzrok kašnjenja u razvoju fetusa i teških urođenih srčanih mana nakon Downovog sindroma.
Postnatalna prevalencija je oko 1:4000 do 1:6000 [1]. Nedavni podaci pokazuju da prenatalna prevalencija može doseći i do 1:1000 [2].
Mikrodelecija 22q11.2 uzrokovana je submikroskopskom delecijom na kromosomu 22. U većini slučajeva veličina delecije je oko 3 milijuna baza (3 Mb), ali u oko 10-15% slučajeva može biti čak manja (1,5 Mb ili manje). Harmony prenatalni test dizajniran je za otkrivanje i većih i manjih mikrodelecija 22q11.2, za razliku od mnogih drugih NIPT tehnologija koje otkrivaju samo najveće delecije.
U 90% slučajeva mikrodelecija 22q11.2 razvija se „de novo“,nastaje kao spontana genetska mutacija koja nije naslijeđena od roditelja [3]. U oko 10% slučajeva sindrom je dominantno naslijeđen od jednog od roditelja. Vjerojatnost da se rodi dijete s 22q11.2 ne ovisi o dobi majke.
Za razliku od trisomije 21, 18 i 13, dob majke nije faktor rizika za nastanak mikrodelecija. Klinička težina DiGeorge sindroma varira ovisno o veličini i položaju delecije [2].
Screening s Harmony testom
DiGeorge sindrom (mikrodelecija 22q11.2) može se određivati Harmony® prenatalnim testom od 10+0 gestacijskog tjedna.
Pomoću DANSR testiranja (digitalna analiza odabranih područja) Harmony® Test može otkriti 75% svih mikrodelecija 22q11.2, uključujući one manje od 3 Mb uz stopu lažno pozitivnih rezultata od 0,5% [4].
Pozitivna prediktivna vrijednost (PPV) je 5% ovisno o količini fetalne cfDNA u krvi majke (fetalna frakcija) [6].
Harmony® prenatalnim testom određuje se vjerojatnost prisutnosti ovog genetskog poremećaja. Međutim, ne može se utvrditi klinička ozbiljnost DiGeorge sindroma. Rana dijagnoza omogućuje liječenje nekoliko problema pri rođenju i u novorođenačkom razdoblju.
*Analiza mikrodelecije 22q11.2 nije moguća u blizanačkoj trudnoći.
Reference
1. McDonald-McGinn et al. GeneReviews 1999 Sep 23
2. Grati FR et al. Prenat Diagn. 2015; 35: 801–809
3. McDonald-McGinn et al. Genet Med. 2001; 3: 23–29
4. Schmid et al. Fetal Diagn Ther. 2018;44(4):299-304
5. Lüthgens K et al. Prenat Diagn. 2023 Mar;288-293